Lipicaner (Lipizzaner) Podrijetlo Slovenija, Austrija Visina 155 – 165 cm Boja Većina su bijelci, ali slovenski uzgoj uključuje vrance i dorate Karakter Inteligentan, dobrog ponašanja, vrlo lako uči Izgled Izražajna glava često ima ovnovski nos. Vrat je nisko postavljen i ne osobito dug, te stvara snažan dojam. Tijelo zaobljenih sapi i snažnih ramena izražava moć. Raskošan rep postavljen je pod pravim kutom, a noge su kratke i čvrste s malenim, ali savršeno oblikovanim kopitima. Namjena Poznati su po svojim nastupima u Španjolskoj školi jahanja u Beču. Elastičan kas i njihova osobnost čine ih idealnima za dresurno jahanje. Kretanje Prilično kratak korak, a u kasu dolazi do visoke akcije koljena, što se iskorištava za «španjolski kas». Kenter i galop su pomalo nezgrapni. Elastičan korak u kasu čini te konje posebno idealnima za dresurno jahanje. Lipicanere je proslavila njihova uloga u Španjolskoj školi jahanja u Beču. Počeo ih je uzgajati austrijski nadvojvoda Karlo II. 1580.godine, a kao temelj je koristio 33 konja koja je uvezao iz Španjolske. Kasnije je tim konjima dodana njemačka krv. Proces formiranja pasmine u početku se bazirao na ukrštanju domaćih vrsta sa uvezenim Andaluzijskim konjima, a proces se odvijao sistematično uz direktan nadzor dvorskih službenika. Linija je prvi put registrirana 1735.. Gotovo itovremeno je osnovana i Španjolska škola jahanja u Beču, koja od tada pa do danas koristi isključivo Lipicanere. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće vršena su dodatna ukrštenja pa se smatra da moderni Lipicaneri vode porijeklo od sljedećih pastuha: Siglavi (Arapski), Pluto (Frederksborg), Konversano (Napolitanski), Napolitano (Napolitanski), Favori (Kladruber) i Maestro (Kladruber), ali je Andaluzijski konj bio osnova razvoja i formiranja pasmine. Pasmina je dobila ime po ergeli u Lipici gdje su se konji uzgajali za austrijski dvor sve do 1918. godine. Danas se uzgajaju U Austriji, Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Njemačkoj, Slovačkoj, Mađarskoj. Sve su više traženi kao dresurni konji u cijelom svijetu, pa pasmina bilježi stalni rast. Dresura traje približno sedam godina. Neki su lipicaneri pokazali da mogu uspješno izvoditi vježbe do dobi od dvadeset godina i dalje.